Sport

Svečanom dodjelom plaketa i zahvalnica danas je u amfiteatru Gimnazije i Pomorske škole Kotor Ženski odbojkaški klub „Gimnazijalac“ Kotor proslavio 20 godina rada i postojanja.

“Ovdje su danas odbojkašice, naša djeca, koja su suštinski smisao našeg života, koja su suština kluba, kroz koje živi klub.

Ovdje su treneri i sportski radnici Kotora koji imaju čime da se pohvale, ovdje su profesori Gimnazije Kotor i Pomorske škole koji su nas svih ovih godina podržavali na pravi način. Ovdje su naši sponzori, a ja bih rekla naši dobročinitelji, predstavnici ženskih odbojkaških klubova Crne Gore, predstavnici našeg matičnog Saveza” – kazala predsjednica kluba, profesorica Ljiljana Marković.

Priča o osnivanju kluba, navodi ona, puna je želja, htijenja, odricanja, emocija, nadanja utkanih u stvaranje sportske porodice, “Gimnazijalca” kroz koji je do danas prošlo preko hiljadu odbojkašica.

“Stvaranja jednog toplog doma u kojem po mjeri pravog odgoja i sportskog života danas trenira oko 250 odbojkašica Kotora i Tivta.

Sa njima taj život dijele treneri Milan Franović, Božidar Barbić, Sonja Banićević, Milica Čović i Milica Kapetanović i ja kao profesor pomenutih trenera i većine roditelja naših članica. Za mene nema većeg bogatstva.

Ja sam sa 7 godina saopštila ocu učitelju da ću biti profesor fizičkog vaspitanja. I nisam odustala i nisam pogriješila” – ističe Marković.

Ljubav prema odbojci stekla je na fakultetu zahvaljujući profesoru odbojke Dragu Tomiću sa kojim je vodila treninge u Ženskom odbojkaškom klubu “Crvena Zvezda” u Beogradu.

“Po povratku u Kotor u moju matičnu gimnaziju, čuvenu Gimnaziju kotorsku, nastojala sam da svojim idejama, željama i volji dam šansu. Ali za to morate uz sebe imati i ljude koji će vas pratiti, biti podrška, naprosto morate stvoriti lanac u kojem je svaka karika važna i ne smije se prekinuti. Taj moj lanac je počeo sa tadašnjim direktorom Mirkom Maslovarom i trenerom Milanom Franovićem, a nastavio se sa Božidarom Barbićem, Sonjom Banićević, Milicom Čović i Milicom Kapetanović” – navodi Marković.

Njena stručna podrška od samog početka bio je trener Milan Franović.

“Te 2002. godine je počeo raditi u Gimnaziji Kotor kao profesor fizičkog vaspitanja, istovremeno u klubu. Zajedno smo 30 godina kao profesor-đak, kao kolege i kao treneri. I ove godine slavimo naš privatni veliki jubilej” – kaže Marković.

Prvi osnivač “Gimnazijalca” je Gimnazija Kotor i par trenera.

“Treninzi se odvijaju u ovoj zgradi, a tu nam je i zvanična kancelarija. U proces treninga su uključene u okviru škole odbojke dvije početne selekcije sa kojima rade Milica Čović i Milica Kapetanović i starija godišta sa kojima radi Milan Franović, pionirska selekcija sa kojima radi Božidar Barbić, i prvi tim u kojem su juniorke i kadetkinje sa kojima rade kao prvi trener Franović i Barbić kao pomoćni.

Treniramo onoliko koliko imamo sredstava za plaćanje termina što je bolna tačka od početka rada kluba.

Nadamo se da će se i taj problem prevazići. Uvjerena sam nakon 20 godina postojanja da je budućnost našeg kluba sigurna.

Posebnu zahvalnost dugujem svim roditeljima jer su svoju djecu dali u naše ruke i time nam ukazali veliko povjerenje” – navodi Marković.

To je, kaže ona,  najvažnija karika u napretku kluba.

“Takođe se zahvaljujemo svim porodicama koje su pomogle na razne načine u proteklom periodu. U ime sporta ću kazati misao koju je izgovorio njemački filozof Šiler: Potpuni je čovjek samo tamo gdje se igra. Svi koji se bave bilo kojim sportom, svi koji rade u sportu smo na dobitku i na najboljem i na najljepšem putu zajedno sa našim mladim naraštajima” – poručuje Marković.

Dodijeljene su plakete ljudima koji su najzaslužniji za postojanje Ženskog odbojkaškog kluba “Gimnazijalac”, kao što su:presjednik Opštine Kotor Vladimir Jokić, nekadašnji direktor Gimnazije Kotor Mirko Maslovar, nekadašnja predsjednica Skupštine kluba Gabrijela Kesler, Vukajlo Jokić, posthumno Vesko Kovačević – “Jugopetrol” AD Kotor, Ljiljana Popović Moškov,  Žarko Radulović, Milan Ivanišević, Alen Krivokapić, posthumno Miloš Živaljević (Nemanja Živaljević), Olga Krivokapić, predsjednik Skupštine Odbojkaškog kluba “Galeb” iz Bara Rajko Tijanić, članica Skupštine Odbojkaškog kluba Herceg Novi Milica Franeta, selektor mlađe seniorske reprezentacije Crne Gore Marko Radusinović, posthumno odbojkašica kluba Jelena Ćalasan u čije ime je plaketu primila Marija Ćalasan, prva igračica “Gimnazijalca” i kapiten 10 godina Danijela Batrićević, Tamara Pajović, Ksenija Simun, Teodora Bulatović, generalni sekretar Odbojkaškog saveza Crne Gore Ivan Bošković, treneri Božidar Barbić i Milan Franović, Ljiljana Marković.

Zahvalnice su dodijeljene: Gimnaziji Kotor, Pomorskoj školi, Direkciji za uređenje i izgradnju Kotora, Radio Kotoru,

Sonji Banićević, Vladimiru Strugaru, Ljiljani Krivokapić, Goranu Ćupiću, Zoranu Pejoviću, Vuku Kapetanoviću, Drašku Dojčinoviću, Svetlani Đuković, Čedomiru Ćetkoviću, Tripu Franoviću, Bogdanu Lalićeviću, firmi “Jedinstvo” Užice, Milošu Kaluđeroviću, Danilu Kaleziću, Draganu Bućinu, Dušku Blečiću, Denisu Mandiću, Radojici Krstović,  Slavku Piperu, Gojku Đuranoviću, Milici Kapetanović i Milici Čović.

“Najbitnija stvar, pored toga što učite djecu nekom sportu, jeste kada nekoga poslije 10 ili 15 godina vidite i zagrlite, osjetite divnu, iskrenu emociju” – kaže trener Franović.

Moderatorka programa bila je Milica Tomović koja se osvrnula na istorijat kluba.

Kako ističe, na današnji dan – 22. maja 2002. godine osnovan je OK “Gimnazijalac”.

“Osnivanjem kluba, odbojkaški sport vraćen je u Kotor nakon 50 godina. Do danas je kroz klub prošlo sigurno i preko 1000 odbojkašica. Tu su odrastale od 8. do 18. godine i činile jednu posebnu sportsku porodicu. Važna je činjenica da je odbojka u Crnoj Gori došla prvo u Boku, a kuriozitet da se igrala pretežno u malim mjestima. U Kotoru je zaživjela 1933. godine gdje su postojala dva muška kluba. O ženskom se klubu zna vrlo malo i moglo bi se, iz šturih podataka, zaključiti da je ženski klub Bokelj postojao par godina i bio prvak Crne Gore 1947. godine” – navodi Tomović.

Kako naglašava, osnivanje “Gimnazijalca” nije počelo 2002. godine, već mnogo ranije.

“Temelji su postavljeni u okviru nastave fizičkog vaspitanja gdje je postojalo interesovanje za ovaj sport. Treba napomenuti da se nigdje u arhivama Kotora i kotorskih škola do 1977. godine ne pominje fizičko vaspitanje, a kamoli odbojka. Te 1977. godine, kao bivša učenica, a kasnije i profesorica kotorske Gimnazije, Ljiljana Marković, u današnju arhivsku građu Kotora uvodi predmet fizičkog vaspitanja i nakon toga odbojku, kroz osnivanje kluba. Upravo te 1977. godine prvi put je u istoriji kotorskog školstva u fiskulturnoj sali postavljena odbojkaška mreža i do danas nije skinuta. Znajući da se iz masovne baze može doći do kvaliteta, osnovala je sekciju odbojke za učenike u Osnovnoj školi Njegoš i naravno Gimnaziji. Petnaest godina su se školske ekipe takmičile širom Crne Gore u okviru Olimpijskih školskih igara školske omladine” – kaže Tomović.

Na ovim igrama, objašnjava ona, ponikli su mnogi sportisti, poput legendarnog Paspalja.

“Kada su igre prekinute 1995. godine bilo je potrebno naći novi motiv da odbojka opstane, pa je bilo izvjesno osnivanje ženskog odbojkaškog kluba. No, sva nastojanja profesorice Marković bila su bezuspješna, budući da je tada podrška izostala. Bez obzira na to, odbojka je još intenzivnije nastavila da se igra u Gimnaziji u okviru nastave. U proljeće 2001. godine Odbojkaški klub Budvanska rivijera kreće sa popularizacijom ovog sporta u Kotoru i Gimnaziji, pa pošto u prvom pokušaju nije bilo zainteresovanih, uključuju profesoricu Marković i ona animira grupu od 50-ak učenika. U tom trenutku bilo je izuzetno važno što je iz Budve došao trener Vladimir Strugar koji se smatra najboljim trenerom mlađih kategorija u Crnoj Gori. Strugar je pola godine pomogao unapređenju i razvoju odbojke u Kotoru, dao smjernice za dalji rad i samim tim postao i ostao sportski i lični prijatelj odbojkaškog kluba u nastanku” – ističe Tomović.

Odluka da se krene u osnivanje ženskog odbojkaškog kluba potekla je od strane profesorice Marković.

“Prvenstveno je trebalo preispitati realnost odluke, te su preduzete radnje na omasovljavanju ovog sporta. Na veliku sreću, kraj sebe je imala mladog profesora Milana Franovića, svog učenika, koji je i danas njena najveća podrška. Nemajući predstavu o tome da je držanje treninga lako u odnosu na zadovoljavanje svih zakonskih i administrativnih obaveza koje se podrazumijevaju prilikom osnivanja kluba, ipak su se uložili bespoštedni napori. U tim trenucima je firma Jugopetrol značajno finansijski pomogla osnivanje. Tačnije, direktor istraživačkog sektora Vesko Kovačević, sa kojim je Ljiljana Marković radila u Košarkaškom klubu Kotor. Klub dobija prvo sponzorstvo koje od strane Jugopetrola nije izostalo ni narednih godina. To naredno sponzorstvo vodila je Ljiljana Moškov, nekadašnja odbojkašica školske ekipe srednje škole. Posebno važno, kažu iz kluba – za nekoga malo, ali na početku veliko, jeste pomoć VK Primorac koji je Gimnazijalcu kupio prvih šest lopti. Pravi poklon u pravo vrijeme” – kaže Tomović.

Goruće pitanje za dalje funkcionisanje kluba, navodi ona, bili su termini za treninge.

“Za taj se problem trebalo obratiti tadašnjem direktoru Gimnazije Mirku Maslovaru. Nakon sastanka i jasno iznešenih argumenata, direktor je prihvatio ideju osnivanja Kluba. Tog 22. maja 2002. u Gimnaziji je osnovan OK Gimnazijalac čije je sjedište dan danas u ovoj zgradi. Osnivači kluba bili su JU Gimnazija Kotor i članovi osnivačke Skupštine. Time i zvanično započinje život kluba. Treneri su bili Milan Franović i Ljiljana Marković, a 2008. godine kao trener se priključuje Božidar Barbić jer je klub brojčano značajno rastao. Potom se klubu, kao trener i igračica priključuje Sonja Banićević. Posljednjih nekoliko godina Klub je imao oko 150 članica u kategorijama škole odbojke, pionirskoj, kadetskoj, juniorskoj i seniorskoj selekciji. Od samog osnivanja u selekcijama su bile i odbojkašice iz Tivta koje su se isticale među najboljima. Stoga je prof. Marković u Tivtu otvorila školu odbojke 2016/17. godine, a u 2020/21. sezoni Franović i Barbić rade sa starijim selekcijama. Kao potvrda opravdanosti tog poteza svjedoči činjenica da u ovoj sezoni u prvom timu Kluba sedam je igračica iz Tivta, a tako je i u mlađim selekcijama” – objašnjava Tomović.

Prethodna godina, a posebno tekuća, kaže ona, iznenađujuće je rekordna po broju članica. U Kotoru je oko 190, a u Tivtu oko 60 odbojkašica.

“Nikada u istoriji kotorskog sporta nije postojao brojniji ženski klub. To je bio i povod da se trenerski kadar poveća i timu se pridružuje Milica Čović, prof.fizičkog vaspitanja i Milica Kapetanović, igračica Kluba i uskoro, takođe, prof. fizičkog vaspitanja. Klub se u Prvoj ligi takmiči od 2002/03. godine i za proteklih 20 godina oslanja na svoje igračice. Takođe, klub učestvuje na svim takmičenjima za mlađe kategorije i u mini odbojci za početnike, što je najmasovnije takmičenje u Crnoj Gori. Nažalost, zbog spleta nesrećnih okolnosti, klub ove godine gubi status prvoligaša nakon 20 punih godina. Uprava kluba je reagovala prema matičnom Savezu predlogom za proširenje Lige sa validnim argumentima, za šta se očekuje odgovor. Kakva god odluka Skupštine Odbojkaškog saveza bila, iz kluba poručuju da, kako narod kaže, nije važno koliko si puta pao, bitno je koliko si se puta ustao" – navodi Tomović.

Proces stvaranja kvalitetne igračice je, ističe ona, dugotrajan i za to je potrebno pet do šest godina, a nekada i više.

“Iz pomenutog razloga klub u selekcijama reprezentacije Crne Gore nije imao svojih članica prvih desetak godina. Ta je slika izmijenjena, tako da i u tom segmentu rada klub niže uspjehe. Dva imena moraju biti istaknuta: Ksenija Simun – završila 14. maja ove godine dvogodišnje studije za komunikacije na Mineral Area Koledžu u Saint Louisu. Igrala je za Kardinalse sa pomenutog koledža. Na dodjeli diploma proglašena je za najboljeg studenta – sportistu na koledžu. Nastavlja studije na koledžu Mizuri Valley i igraće za ekipu Vikinzi. Teodora Bulatović, igračica iz Tivta, jedina koja je sa samo 14 godina u jednoj sezoni igrala u svim selekcijama, zaključno sa seniorskom. Danas sebi krči put ka Americi, a to po svom odbojkaškom znanju i zaslužuje. U ekipi igra na poziciji tehničara, što se u odbojkaškom svijetu smatra kompjuterom tima. Obije igračice predstavljale su državu igrajući za neke od selekcija reprezentacije” – kaže Tomović.

Prema njenim riječima, „Gimnazijalac“ je od strane Odbojkaškog Saveza Crne Gore posebno vrednovan, što potvrđuju odluke da treneri kluba budu angažovani u reprezentaciji Crne Gore. Milan Franović 2017. godine u pionirskoj selekciji, naredne u kadetskoj – prvaci Balkana; 2020. godine u juniorskoj i u ovom trenutku u selekciji mlađih seniorki. Sonja Banićević 2019. godine trenira pionirsku selekciju i 2020. kadetsku. Zbog svog profesionalnog angažmana napušta „Gimnazijalac“, što se kako za klub, tako i reprezentaciju smatra velikim gubitkom, zbog sveukupnog i cijenjenog odbojkaškog umijeća.

“U OK Gimnazijalac svaki trener jedna je od karika koja ne smije da popusti. Svakom od njih odbojkaško znanje je na približnom nivou ali su, ipak, poneki segmenti rada i ideje drugačiji, čime se neprekidno rad dopunjava i zaokružuje i dovodi do uspješno obavljenog posla, odnosno rezultata. Potvrda navedenom jeste i statistički podatak – klub svoju istoriju piše sa početnih 50-ak članica, a danas ih je oko 250. To je svjedočanstvo rasta i razvoja kluba, a osim brojnosti, rasle su i sve ostale aktivnosti u klubu, počev od administrativnih, pa i humanih koje nikada nisu izostajale. Danas smo tu da pokažemo zahvalnost svima koji su zaslužni za dobar dio svega rečenog u ovoj, pa možemo reći, kraćoj retrospektivi u odnosu na to kakvu istoriju klub ima” – kaže Tomović.

Proslavi je prisustvovao Dejan Ognjanović ispred opštinskog Sekretarijata za kulturu, sport i društvene djelatnosti, bivše i sadašnje članice kluba.

Irena Mačić